1. Festival alternativne kulture - Izabela Šegedin


Sajam alternativne kulture u Kulturnom centru Mesnička

Prošlog vikenda, 20. i 21.06., u Kulturnom centru Mesnička održan je Sajam alternativne kulture na kojemu su posjetitelji imali priliku uz kavu, pivu i pića žešće alkoholne konzistencije uživati u najnovijim izdanjima knjiga, ploča, stripova i majica nezavisnih obrta i nakladnika. Tamo ste mogli popiti kavu i upiti djelić atmosfere uz Zorana Sentu (DAF – obrt za izdavanje knjiga o likovnoj umjetnosti i anarhizmu), Zdenka Franjića (izdavačka kuća Slušaj najglasnije; Bratstvo duša), Ninu Špoljarević Karakaš (Born Again kolektiv, Torbag1951) i Miljenka Cara (Dancing Bear).

Uz ogromnu platu mesa, kruha i dimljenog sira, razgovarali smo sa Sentom o širokom spektru tema i uzajamnih zanimacija – o Johnu Cageu, feminizmu i anarhizmu u Španjolskoj, brizi o mačkama i psima, putovanjima u Beograd, gastritisu, jedenju i ne jedenju mesa, samoubojstvu, apartmanu-knjižari u kojemu je Senta jednom odsjeo, o nogomentnom klubu sastavljenom od imigranata s različitih strana svijeta. Kroz razgovor, Senta mi je predstavio i širok spektar svog rada kao nakladnika  te mi je dao nekoliko preporuka iz svoje nakladničke kuće, među kojima se nalaze i naslovi  „Ma kakvi, rekao je Bakunjin i glasno se nasmijao“ Petra-Paula Zahla, „Razgovor bez Feldmana“ Johna Cagea i Geoffreya Bernarda, „Dvije anarhističke intelektualke pred problemom žene“ Mary Nash te „Sekundni filmovi“ Vlade Kristla.

Dok je gospodin Franjić puštao glazbu i stvarao atmosferu, na njegovom ste štandu mogli škicnuti višestruka izdanja CD-a nezavisnih zagrebačkih bendova te su nam upravo CD-ovi benda Abergaz prvi zapeli za oko. Franjić se ponosi i na izdanja hrvatskih autorskih stripova među kojima se nalaze i kolekcija „Slušaj najglasnije“ i „Na krvi ćuprija“ Damira Avdića. Posjetitelji su ovim putem imali priliku i uživati u cjelodnevnoj glazbenoj playlisti na koju je Franjić pazio kroz cijelo popodne.

U razgovoru s Ninom Špoljarević Karakaš dotakli smo se i njenog glazbenog djelovanja kroz – sada ironično nazvan – bend Rizična skupina, kao i kroz njezino djelovanje u Le Zboru. S obzirom na trenutne neugodne kolektivne razgovore o ženskim tijelima, uspjeli smo porazgovarati i o pravu na tjelesnu autonomiju te mi je tom prigodom Karakaš „za sljedeći prosvjed“ velikodušno poklonila i jednu od svojih majica. Born again kolektiv, Karakaš ističe, uspjeh duguje hrvatskoj proizvodnji i pristojnom plaćanju svih uključenih radnika – od samih umjetnika čija djela se nalaze na majicama do krojača koji iste prenose na tijelo te jednu kunu od svakog prodanog komada daje Solidarnoj – zakladi za ljudska prava. Karakaš nam je pokazala i jednu od ručno izrađenih torbi koje proizvodi u sklopu obiteljskog obrta Torbag1951, nastalog upravo 1951. godine.

Uzeli smo odmor od usrkavanja sireva i različitih mesa te smo se zaputili na terasu KCM-a dok je gospodin Senta otišao u kratku šetnju. Na terasi se nalazio i Miljenko Car s kojim smo razgovarali o tome zašto Čepin nije grad te što je točno potrebno kako bismo mjesto nazvali gradom, a i dotakli smo se i njegove diplome iz sociologije. Kako Car ističe, iako se ne bavi predavanjem sociologije, lijep je osjećaj imati riječ profesor uz vlastito ime dok piše poslovne mailove. Na Carovom štandu, uz izdanja Bowiea, Ramonesa, Pink Floyda i (iznenađujuće) Nicklebacka, ugledala sam i velik broj novog reizdanja kompilacije „Bombardiranje New Yorka“, prvi puta izdane 1989. upravo kroz djelovanje Zdenka Franjića. Za ljubitelje Majki i Satana Panonskog, pogotovo one koji posjeduju gramofone, ovaj festival bio je izvrsna prilika da upiknu ovu ploču prije nego što ju upikne netko drugi.

Popodne je počelo zalaziti u predvečerje dok se KCM počeo pripremati za projekciju filma „Dnevnik rock zvijezde“ i koncert Lou Profe koji je uslijedio. S obzirom na to da je cijeli festival popraćen glazbom, oba dana su prigodno organizirani i koncerti te je u nedjelju bend Kaotične duše održao koncert u sklopu promocije albuma, a nakon njih je svirao i Detroit Groove Gang.

Ostavili smo KCM u kontemplativnom duhu, sa saznanjem da će nedjeljno izdanje ovog festivala ipak započeti u 17 sati jer su ipak subotnji mamurluk usporili posjetitelje tokom subotnjeg popodneva. Kad se o kulturi govori Zagrepčani su ipak štovatelji večeri i noći, no ovim se putem nadamo da će im potencijal popodneva provedenog na ovakav način dati šansu da i urane. Alternativnu kulturu ne moramo povećalom tražiti – ona je već stigla, spremna je na nas i zove nas na razgovor i sudjelovanje. A ako ipak nismo razgovorni tip, gospodin Franjić je spreman s nama komunicirati kroz glazbu.