PSIHODELIČNI DISCO MASH UP PRODRMAO KCM - Iris Foriš


U srijedu su u Kulturnom centu Mesnička udružili snage žestoki dečki iz banda Discohernia te Aklea Neon, putujuća glazbenica iz Osijeka. U vrući srpanj uveli su nas energičnim koncertom koji je još jednom dokazao kako na domaćoj glazbenoj sceni postoje umjetnici koji donose nešto novo, svježe i ritmično. Donosimo vam intervju kako bismo vas bolje upoznali s ovim specifičnim glazbenicima.

            Discohernia je krajem svibnja s Kawasaki 3P-om i ABOP-om rasplesala publiku nakon tromjesečne pandemijske pauze na drive-in festivalu Picnic Galactic, a zapaženi su 2015. na INmusic festivalu te iste godine u Klub.u nakon postavljanja interaktivne umjetničke instalacije „Bands Of The Decade“ u Hatzovoj ulici. Za instalaciju je zadužen Nedjeljko Mikac – Cak, ujedno i član Discohernie (vokal i bas), koji nam je rekao nešto više o bandu, ali i samom nastupu 1. srpnja u KCM-u.


Iris: Tko sve čini Discoherniu i kako je uopće nastala?

Cak: Discoherniu čine Aljoša Reljić na bubnjevima, Ivan Beuc (synth,sampleri), Stipe Madžor Božinović (truba i po potrebi vokal) i ja. Filmska umjetnost je nekako bila okosnica i poveznica oko nastajanja DSQH. Kako sam bio angažiran kao scenograf na snimanju filma Gorana Rušinovića „Mondo Bobo“, došao sam u priliku za potrebe filmske glazbe odsvirati nekoliko distorziranih bas dionica u kombinaciji s frenetičnom trubom. Tom prilikom smo se upoznali Stipe i ja, što je neki prapočetak. Svi projekti koje sam radio bili su vezani uz umjetničku karijeru, scenografiju, dizajn, a glazba je bila uvijek tu negdje prisutna i tinjala u zapećku. Prije nekoliko godina s Tompom (Tomislav Grubišić - „Nosači pacijenata“) osnivam Discoherniu kao power duo bas i bubanj. Tu se opet igrom slučaja umiješao film. Upravo su bile u tijeku pripreme za film Antonija Nuića „Život je truba“, gdje se radnja odigrava oko glavnog lika (Bojan Navojec) koji je trubač i ima svoj band. Tako DSQH glumi u filmu band od glavnog lika, pozivamo Stipu koji je dubler i mentor Navojcu za potrebe snimanja filma. I tu odlučujemo ozbiljnije se baviti glazbom. Poveznica je i Hrvoje Štefotić, kolega s Akademije likovnih umjetnosti, koji je završio kao sound dizajner i glazbeni producent koji je bio angažiran u oba slučaja oko produkcije zvuka, a isto potpisuje i na aktualnom albumu Discohernie „Promjena stanja“. Tompa iz nekih osobnih razloga napušta projekt baš pred dogovoreni nastup s „Trese.Lupa.Udara.“ u Tvornici i tu u priču ulazi Aljoša gdje se nakon probe i pol penjemo na pozornicu i odrađujemo koncert. Putem smo shvatili da bi nam za zvuk dobrodošlo malo syntheva i samplera i u cijelu priču se uključuje Beuc. Inače, Aljoša i Beuc su pokretači space psychodelic projekta Fjodor koji je puno više svirao po Europskim pozornicama nego kod nas.

Iris: Stipe je svirao u Hladnom pivu, a sada je i u Kawasaki 3P-u, no Discoherniji je donio potpuno novi ugođaj. Kako teče proces stvaranja pjesama i što vas nadahnjuje?

Cak: Uloga i način sviranja kako Stipe svira trubu u DSQH je drugačija nego u bandovima kao što su Gatuzo, Pavel, Hladno pivo, Kawaski3P. Dionice trube u DSQH su negdje između efemerne atmosfere koju gradi sa zvukovima syntha preko delay pedale i ponekad gotovo frontmenske uloge gdje preuzima ulogu vokala i glavnog solista u bandu. Što se tiče procesa stvaranja to ide otprilike ovako: osnovna struktura pjesama oslanja se na repeticiju dionica i zvukova proizvedenih na basu s hrpom efekata s kojima se upravlja pomoću looper pedale. Svaki član banda dodaje svoje dionice i viđenje pojedine fraze. Dakle u osnovi pronalaska forme i komponiranja je slobodna improvizacija i jam pristup. Sessioni se snimaju i s odabranim dijelovima radimo aranžmane buduće kompozicije. Tako da u osnovi sve proizlazi iz uživo odsviranih dijelova pa takav način i primjenjujemo kod snimanja skladbi. Izbjegavamo studijska nasnimavanja i intervencije, trudimo se da sve bude izvedeno live, a ta forma oslobađa sigurno najviše energije koju dajemo i mislim da se to osjeti. Vjerojatno je ta struktura s upotrebom loopera i neposrednost doprinijela s odličnom suradnjom i nadopunjavanjem s Akleom u KCM-u.

Iris: U KCM-u ste udružili snage s pravim osvježenjem na sceni – Akleom Neon. Uistinu se osjeti da se vaše vibre slažu s njenom, no kako su izgledale probe i koliko je bilo jammanja u srijedu?

Cak: Željeli smo u KCM-u realizirati izvedbu pjesama na tragu neposrednosti kako one nastaju u jednoj jam fuziji, a kako se već neko vrijeme bavimo mišlju kako bi neki miks MC-a, vokala kao instrumenta u jednoj apstraktnoj formi i dobrog ženskog vokala sigurno bio dobar dodatak sirovom i grubom fusionu. Kako se mi volimo odmah baciti u vatru i bez puno kalkuliranja iskusiti na koncertu nazvali smo Akleu Neon, poslali joj nekoliko snimaka da žena vidi o čemu se tu radi, ona je pristala, došla na probu i doslovno nakon dvadeset minuta svirke shvatili smo s obostranim oduševljenjem da je to to što smo tražili. Popili smo pivo i vidjeli se nakon toga na koncertu. Na koncertu je bilo nekoliko skladbi koje su odsvirane približno se pridržavajući aranžmana, ali veći dio, a naročito oni dijelovi gdje je vokalno bila prisutna Aklea, bili su čisti jam i improvizacija. Imali smo naravno neki okvir kompozicije, a sve ostalo je bilo potpuno otvoreno i mislim da je ta spontanost i ta energija koja se stvorila bila nezamjenjivo iskustvo. Aklea je zaista izuzetna po svojoj energiji, intuitivnosti i pristupu glazbi i sve je teklo vrlo glatko. Također, gradnja strukture pjesama koju sam opisao je sigurno doprinijela da se svi dobro osjećamo, jer Aklea u svom radu također kao bazu koristi repetitivne layere koristeći looper, tako da je struktura bazično slična, što je uz Aklein istančan osjećaj kada treba što napraviti doprinijelo da se svi osjećamo u svemu tome dobro.

Iris: Cak, nedavno ste organizirali zanimljiv event na aerodromu i doista je bio galaktičan. Možemo li očekivati nešto slično u skoroj budućnosti ili imate neke druge planove?

Cak: Picnic Galactic je bio također jedan lijep i poseban događaj. Vjerojatno zbog cijele ove situacije, svih zabrana, nedoumica, naputaka kako se ponašati, a kako ne, da li je to neka velebna urota, kataklizma, politička zavjera, bio terorizam ili obična gripa? Tjeskoba se uvukla u ljude. Tako je PG imao neki emotivni naboj oslobađajuće energije. To je bio prvi koncert nakon dugo vremena i bilo je jedno baš lijepo iskustvo, osobno i kao organizatora i kao izvođača uz Kawasaki3P i ABOP i publiku u konačnici. Planovi i neki markeri uvijek postoje, ali u tim stvarima slušam intuiciju o kojoj ovisi hoće li se, kada ili ne nešto dogoditi i realizirati.

 

Fotografija: Andrea Kovač

           

Vokalnu i spiritualnu potporu dečkima je dala Dorotea Zovko, poznatija kao Aklea Neon, široj publici poznata nakon ovogodišnjeg nastupa na Dori s pjesmom „Zovi ju mama“, a užoj puno ranije s nastupima na brojnim festivalima i u barovima. Aklea obično nastupa kao one-woman-show, pjeva ritmični reggae, barata s pedalama i svira gitaru, a sada je pokazala da se odlično snalazi i u društvu bučnog benda. Glazbenica koja voli eksperimentirati s brojnim stvarima, uključujući biljke u zeleno osviještenoj pjesmi „Zovi ju mama“, uistinu izlazi iz okvira regionalne scene na koju smo navikli. Isto se odnosi i na progresivnu Discoherniu, zbog čega su uistinu bili zanimljiv par.

Iris: Da ne bismo krenuli uobičajeno, kako ti je bilo na Mystic Mountain Festivalu s kojeg si se vratila malo prije KCM-a?

Aklea Neon: Mystic mi je uvijek nekako početak festivalske sezone, i jedini festival na koji dođem samo uživati, a ne nastupati, pa mi ni ne može proći drugačije nego genijalno. Stavila sam baš fotku prvog dojma s najboljom prijateljicom, a caption je «ono kad stigneš na svoj prvi festival poslije Corone i okupa te zvuk basa u zraku». Na festivalima se uvijek uvjerim da je jedini sistem koji istinski volim zapravo sound system jer se u tjedan dana spavanja u šatoru, pjevanja oko vatre, raznih radionica i bosonogog plesanja do jutra vratiš sebi.

Iris: Jesi znala za Discoherniu i prije ove suradnje i kako je uopće došlo do ovog energetskog čušpajza?

Aklea Neon: Energetski čušpajz (smijeh), odlična složenica jer Discohernia je psychedelic breakbeat punk, a ja sam afro-soul ethno-beats, nema čega tu nema.  Dečki su mi se javili dan prije Mystica, našli smo se na jednoj probi samo da vidimo kako ćemo posložiti sve pedale i kablove i dogovorili smo se da ćemo jamati. Rijetko pristajem na takve suradnje, ali čim sam čula njihove stvari zinula sam jer im je glazba opako dobra, a mene je isti tren inspirirala za improvizaciju.

Iris: Svaki put kad prisustvujem tvom nastupu ne mogu, a da ne primijetim i osjetim, tu tvoju predivnu pozitivnu energiju. Otkud ju izvlačiš?

Aklea Neon: Iz svega! Mystic npr. kao i svakodnevne prakse koje radim poput yoge, meditacije i druženja s ljudima koje volim mi dopuštaju da se dovedem u ono stanje svijesti u kojem na sve gledam kao na čudo. A tamo gdje su čuda, nema puno negative.

Iris: Koje su neke od tvojih prvih gaža od kad si se preselila u Zagreb i kako je krenuo tvoj put na alternativnoj glazbenoj sceni?

Aklea Neon: Ajme ni ne sjećam se, a nije ni bilo toliko davno. Znam da mi je prva gaža u Zagrebu bila u Botaničaru i sama sam se iznenadila kad je prostor bio toliko pun da se nije moglo ući. Do tada sam si bazu fanova gradila od Pule do Osijeka, a ljudi su prije mojih pjesama mogli čuti mashupove koje sam objavljivala na YT-u u NeonOn sessionima. Prvu svirku na Bloomsday festivalu u Puli sam imala dogovorenu prije nego što sam kupila looper i obećala sam si da ću od početka gažiranja u jednakom omjeru svirati svoje stvari i obrade. Sada je taj omjer skoro u potpunosti prešao na skroz autorski koncert, a u međuvremenu sam zavoljela dub i sound systeme do te mjere da imam i poseban projekt „Sista Salute“ gdje sa selektoricom Mirnom Mandić radim reggae i dub stvari, ove godine nas možete čuti na Seasplashu. U prošlom intervjuu koji sam imala smo se zezali da sam aklektična i mislim da mi je baš ta karakteristika, u kojoj samu sebe ne stavljam niti u jednu glazbenu kutiju, najviše pomogla da se brzo infiltriram u puno sfera naše alternative.

Iris: Kako si se osjećala u KCM-u u srijedu i razmišljaš li o daljnjoj suradnji s Discoherniom?

Aklea Neon: Volim se bacati u vatru, o tome sam i pjevala u jednom trenu dolje u preužarenom KCM-u, „jer vruće me vuče“. Uzbudljivo je vidjeti se u ulogama na koje nisi naviknuo, dopustiš sam sebi da se iznenadiš. Već dugo želim eksperimentirati s bandovskim zvukom i uvjeriti se što zapravo znači kada netko iza tebe toliko žestoko svira bubanj da mora nastupati u kupaćima. Napokon nisam morala stiskati sto gumbića kako to inače radim u svom one girl setupu i mogla sam biti fokusirana samo na glas i ples i publiku.  Skupa smo na pozornici dobro plivali i dogovorili smo već da se udružujemo za njihov idući singl „Exodus“. Ovih im dana snimam info vokale, tako da se suradnja nastavlja.

Fotografija: Andrea Kovač


            Nakon ovako uspješne improvizacije i kolanja energije, uistinu se radujemo novoj suradnji Aklee i Discohernie, a držimo palčeve da će još koji put prodrmati stage u Mesničkoj!